| |
 |
|
GRAD
VARAŽDIN
Gradovi, kao i ljudi,
imaju svoje životopise i oznake svog identiteta, koje ih čine
ili anonimnima ili prepoznatljivima, poznatima, čak
znamenitima. A između niza srednjoeuropskih gradova Varaždin
je ne samo jedan od najljepših i najstarijih, nego i jedan od
najosebujnijih hrvatskih gradova, s jasno profiliranim
identitetom - kao grad baroka, glazbe i cvijeća. No, zato je i
grad koji je više od osam stoljeća izgrađivan upravo po mjeri
(i potrebama) njegovih građana, pa je i do danas sačuvao svoju
unikatnost, uistinu rijetki sklad i specifičnu ugođajnost. |
|
Stari grad Varaždin
|
Povijesno ime Varaždina (Garestin)
spominje po prvi put već 20. kolovoza 1181. godine, u ispravi
hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III.
Tekstom te značajne sudske isprave (kojom kralj vraća
Zagrebačkom kaptolu obližnji posjed Varaždinske Toplice)
ujedno se potvrđuje da varaždinska kraljevska tvrđava ("castrum
Garestin") kao sjedite varaždinske županije ("Comitatus
Varasdiensis"), kojom upravlja župan ("comes castri"), postoji
već u prvoj polovici 12. stoljeća. Međutim Varaždin je i prvi
od hrvatski gradova koji je stekao status slobodnoga
kraljevskoga grada. Takvu je povlasticu Varaždincima odobrio
kralj Andrija II Arpadović, svojom poveljom iz 1209. godine, a
iznova je potvrdio kralj Bela IV. pravnim dokumentom iz 1220.
godine. Od toga doba, pa praktično sve do 1850. godine, kada
su se teritorijalno i upravno ujedinili, starogradska tvrđava
u kojoj su stolovali varaždinski župani i susjedno naselje
slobodnih građana ("civitas Varasdiensis") - živjeli su u
svojevrsnoj simbiozi, tj. egzistencijalnoj međuovisnosti i
juridičkoj autonomiji.
Sustavni gospodarski razvoj grada Varaždina u razdoblju od 16.
do potkraj 18. stoljeća - unatoč latentnim ratnim opasnostima,
čestim požarima i drugim nepogodama, prati i bogata
graditeljska djelatnost, osobito planska urbanizacija uže
gradske jezgre. Tako se uz pretežito drvene domove građana
podižu i brojne crkve, te plemićke kurije i palače - ponajviše
u baroknom stilu, koje se, također, popunjavaju bogatim
baroknim inventarom.
Međutim, ono po čemu se Varaždin danas izdvaja od drugih
hrvatskih gradova - svakako je njegova izuzetna spomenička i
umjetnička baština, s najočuvanijom i najbogatijom baroknom
urbanom cjelinom u kontinentalnoj Hrvatsko. Uz kompleks
Staroga grada i (varošku) Gradsku vijećnicu, tu
kulturno-povijesnu baštinu Varaždina posebno zanimljivom i
vrijednom čine i jedinstveni hortikulturni kompleks Gradskoga
groblja (zaštićen kao spomenik prirode), zatim
neoklasicistička zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (izgrađena
1873. godine, po projektu bečkog arhitekta Hermana Helmera),
ali i cijelo mnoštvo skladnih baroknih palača i barokiziranih
crkava.
www.varazdin.hr |
|
|
Erdödy Palace – Glazbena škola
izgrađeno u 18. stoljeću
|
|
|
GLAZBENA ŠKOLA U VARAŽDINU
jedna od najstarijih glazbenih
škola u ovom dijelu Evrope. Utemeljena je 1. siječnja 1828. u
okviru tadašnjeg Glazbenog društva, a iz potreba Grada za
školovanim glazbenicima, namijenjena prije svega nadarenoj
djeci koja nisu imala sredstva za takvu vrst školovanja. U tom
je smislu njena povijest od osnutka do 1936. neprestana borba
za opstanak: uslijed novčanih teškoća nekoliko se puta gasila
i obnavljala. Tek od 1936. djeluje kontinuirano, najprije kao
osnovna, a od 1952. i kao srednja glazbena škola. U tom je
razdoblju, posebice posljednjih dvadeset godina, uspjela
nadoknaditi početni diskontinuitet, ostvarujući visoku
kvalitetu nastave te je tako danas jedna od najznačajnijih
glazbeno-obrazovnih ustanova tog ranga u Hrvatskoj.
www.glazbenaskolauvarazdinu.hr |
|
|
|
|
|
